Kupivši nekoliko knjiga legendardnog Duška Trifunovića, pomislio sam kako su te pjesme nešto najbolje što je jugoslovenska pop-kultura mogla imati. Utjecaj tog gospodina na poetski izričaj popularne muzike u to vrijeme je nemjerljiv. Ponukan tim pjesmama, pronašao sam njegovu odličnu angažiranu pjesmu koja nije imala širu popularnost kao neke druge. Pronašao sam jednu akustičnu verziju te pjevane pjesme, sredio aranžman po svom guštu i snimio tu pjesmu sa uvodnom posvetom iz knjige "Disko bajka".

Gledaš trku mrava. Tepih je crven, parket žut. Visiš po navici s nedavno lakiranih vrata. „Što si majmun?“ Skidaju ti ruke sa štokova. Zabrana pentranja na vrata i gledanja iz ptičje perspektive do daljnjeg. ...

”Ja sam išao u gradić svoje majke gdje živi baka, tamo sam snimao ruševne pogone vareške željezare i tu se vidi kako se odnosimo prema prirodi. Igrate se žmire s prirodom. Skrivajući se iza mrtvih stabala ugušenih vašom prljavom igrom. Vi ćete posljednji trčati stazama bezbrižnosti. Ostalo je pitanje: šta dalje čovječe?” – pojasnio je Petar Lučić.