Polako pratimo gluposti
naizgled mudrosti
Zagađeni trendom bolesti
virusom uvrnute vrijednosti

Prebojene ideologije nas prate
iza nas ostaju samo kamate
Vid nam je zamagljen
Pogled je ograničen

Sve slike životne projekcije
trebale bi biti odgojne injekcije
Pravi melem mentalne higijene
vodi ka smislu sopstvene sjene

Promrzle jagode
na usnama
bijeg od prašine
srce se prisjeća
drame djetinjstva

Gledam kroz prozor
Ne čujem vrisku djece

Zar je prošlo vrijeme
ruku prljavih od gline?

Gdje treba da gradim snove?
Gdje to duša luta?

Da li me to selo zove
planine i gore moje utrobe?

Gdje se skrivaju životinje u nama
ljuti plač i suze djeteta?
Čime ih to potiskujemo?
Vraćamo li se svom gnijezdu?

Soba puna čudnog mirisa
po zgradi ožiljci čahura
Osjećam tragiku 20. stoljeća
ožiljci oluja i gromova

Vidim ljude koji se kriju
pod metrom betona
svijet pati od moralnog sloma
Bježi čeka te bomba!

Vidim kvislinge i poslušne
Vidim mudre i gažene
Osjećam te mirise
ljubav i grijehe

Vidim sjenu čarobnu
prozore i svjetlost
kaldrmu bez konja i smrada,
gospodsku šaku na stolu

Podrumi ostatka surovosti
izdaja radi moći
Prati me osjećaj misterije
prekrivene ljudske podvale

Nervozna si
jer te ne sluša tvoj pas?
Tanana figura na regalu
odjednom gubi smisao

Sliku na zidu popravljaš
okrećeš glavu
Želiš li me probiti
dramatično kao kauboj?

Pada kap na platno
Plačeš li pače?
Što govori tvoj pogled draga?
Čemu tvoj problem postaje fama?

Želiš li konačno ispitati valjanost
kalupa prema kojem hodiš?
Rekao sam već odavno
ne postoji i ono ali što stalno izgovaraš

Težak mi je korak
molim te, proviri kroz zavjese
Kaži mi mijenja li se grad?
Da li se smijulji ciganka što prosi?

Prekrij oči rukom
ne viri kroz prste
Kaži kakvu duhovnost osjećaš?
Što u svojoj percepciji vidiš?

Ne rasteži pozdrav naš
jer ako te pustim
raširim ruke
ti prvi na leđa padaš

Ne lomi moj dar
keramiku dvoslojnu
krhku podlogu
od žara i zemlje stvorenu

Sve što razmijenismo
bješe uobličeno i plastično
Da li i ti uistinu vidiš
samo ono što je izvanjsko?

Noćas šapućem polako
izgovaram plačno
hodam laganim korakom
tražim prekidač za svjetlo

Noćas mi paše miris Mediterana
tražim spas u stihovima boema
sve mi više prija poezija
kao čaju malo meda

Spori pokret mojih usana
kavez srca varljiva
gorčina i nostalgija
proganja me uspomena

Spori pokret mojih usana
nagoni sve pore instinkta
skriveni signal krvi
spoznaje da ljubav postoji

Bolno gitara plače
lanut će što riječi ne mogu
što prikrit želim drugomu
što duši daje slobodu

Hoće li doći podoban
koji je obećao
zakrpu rupa na
mrežicama igrališta?

Nužno je, šta više, biti grub
prema glavonji sa šeširom
jer on je taj što se boji
sopstvene zavisnosti
od relativizma i
obrasca organiziranosti

Ah, oprosti slugo
to je trač druge vrste
to je naša slabost
na njegovo žmirkanje
manipulatorske
upravljačke ploče

Šetamo ponekad
zapletenog koraka
poput neiskusnih glumaca
rastrzanih između sudbine uloge
i problema svoje svjesnosti

Šetamo po mjestima
gdje samo sjeta stanuje
poneki trag smeća i trnja
i poneka prolazna tuga

Sjetimo se tako
urlika, žmire i lopte
kolibe od granja i lišća
bumbara oko rane drveta

Sjetimo se jedine rane
tih davnih ljeta
poderanih koljena
nepravednog rezultata

Jesi li za šetnju večeras za trenutke zbunjenosti simultane obrise mladosti prisutnost duha u našim orbitama šum jesenjeg lišća pod nogama

Jesi li za časak prirode u našim srcima za dječicu sa maslačcima vijenac našim dušama

Jesi li za spontanost osjećaja blagi dodir mašte što se njiše pitaš li se u ovo čudno doba je li ti moja duša strana suviše

Prošetajmo večeras neka žive hipi ludosti u varljivom vremenu istrošenih vrijednosti

Oda Velikom bratu

Hologram vara vijuge
kasno je za razvijanje sinapse

Modelaru društvene svijesti
jasno je bar, da nemaš savjesti

Na marketu prodaja duše
vrijednosti u bajtima
nema oklijevanja
ravno se urezuje
u neuron mozga maloga

Sklop kucka u ritmu novca
tačno određenog pravca

Kupče, sad imaš slobodu
biraš sam što želiš
ali ja sve tvoje navike znam
Prihvaćaš li uvjete?

Tvoja volja ima
samo dva stabilna stanja
ili sa mnom ili ne
sabirnica naših interesa

Informacija nije indeksirana
ne postoji pod okriljem
globalnog znanja

Spremam kolačiće
tvoje osobnosti
ti samo stisni ok
pravi se da razumiješ

Naš je čojk i ljući i krući
od psa čuvara kuće
i miliji i prisniji od
mlake vode

Naš je čojk ko slama
topao i lomljiv
gazit ga možeš
i palit da danima gori

Sam da silinu odbi
kad se jaranština složi
i đe da ga nesposobna čini
kad se vruća voda proli

Naš čojk išće i moli
da ga sjećanje hrani
da mu duša kćerku napoji
da mu štala dom stvori

Đe da me vinu oblaci moji
kad plima osjećaja rane tuđe soli
i viška povijesti sad zamori
kad pamtiti mogu samo ono ća boli

Kao da slutim
da ću pogrešnu poruku poslati

ostajem posljednji u sali
da ispod tepiha
prikrijem nepravdu

Ovo je vrijeme
Šimuna Petra
smijehom plješćem
šaljem desetinu porukom
da operem sudove tuđih vapaja

Tresem riječima
da ostane urezano
na težak kamen
jer nemam se kad vraćati
da mi sude s vremenom

U džepu jakne
nosim bube kojekakve
lijepim drugome sličice na čelo
k'o flaster na dlaku žilavu

Idi van ako želiš promjenu nemoj svraćati dugo dok munje ne sijevnu na tačke koje ti znače

Idi i izgubi svoj jezik obitelj i djedovinu izgubi dragu brata i drugove

Ako želiš tu promjenu okreni se na kraju puta ako je vrijedno idi

Pitaj se kada si usamljen kada pogledaš prema nebu koja čestica je promjena u glavi ili te pak na stolu čeka

Stariji brat poznatoga lika
fura horde svojim slikama
nije da se odmiče biti ram tom liku
ali boli ga čavao na krajevima

Materija bruji zrakom
otpada lak s finiša
koga da priupita o emocijama
kada brat prodaje priču

Stariji brat poznatoga lika
ponekad nasmijava
pušta guštera u hol
ide pod oluk da se okupa

Nije uzalud
kada krene prema podrumu
dok drhti znajte da mu je stalo
on je taj koji posprema
kada se završi bal

Sjetiš li se katkad
onih trenutaka tinejdžerskih
kada sam ti predao pismo
čudno, iskreno i slatkorječivo
poziv u san s prirodom u zjenicama
poziv na šetnju mokrim ulicama
romantično samo ponekim

Ti si se smijala
odzvanjalo je školskim holom
ili mojom glavom
čekao sam noć da te sretnem
kao što te srećem mislima
na stanici pored parka

Šaljem ti ovu knjigu
kao poklon
poklon generaciji
koju migom razumijemo

Još ponekad zamislim
tvoju zanosnu siluetu
kako šeta Novim Sadom
ili pika splitskog galeba

Još ponekad zamislim
kako živiš Galiju svojim pogledom
naivno drskim
mladim, lijepim i pametnim
Sjećaš li se kada sam ti
darovao tuđu pjesmu
tražio tuđi blagoslov
glorificirao noćna svjetla
zvuk škripećih cipela
po svježem snijegu

Možda ne znaš, ali pamtim
pamtim tvoju očaranost
prvim snijegom decembarskim
i svoju očaranost raskršćem
pored kojeg si živjela
kao sudbina
kao nepoznati pravac života

A sada se sjećam najprije tog
suludog klupka električnih žica
što se vide pred tvojim prozorom
Zasigurno neću nikad znati
koliko daleko te čekam
na kojoj raskrsnici biraš puteve
jer neću nikad znati
koga vidiš svojim šumskim očima

O veliki grade
kada kišiš i ti si sjajan
ti maštaš o svijetloj sreći
tvoji su putnici plameni
smrdljivi i gordi

O veliki grade
sanjaš da sutra budeš veći
ne znajući istinu
o vremenu i ljudima

Jer junaci nisu na prozorima
oni zuje zrakom
i vrte obavijest
noćima u snu:
evo nas na grobljima
kamen nas pokriva
a sjećanje osnažuje

Junaci nam žele mahati u snu
slati signale poput sata
lijevo-desno da nas podsjeti
da nismo sami
vrijeme prebrzo teče
jer junak samo trenutak slavi

Opjevani grade
želim i ja
da ti tepam
kada svi mogu
zašto ne bih i ja

Pamtiš li te vojnike
što priječe aleju da stignu
nazdraviti nomadstvu
da i njihovo pijanstvo
ima duh sarajevski

Sjećaš li se tih osokoljenih mladića
tuđih gradova i naselja
u to vrijeme smrada i discipline
kako pjevaju i sanjaju Vilsom

Da ti kažem onako muški u povjerenju:
često sanjarim o studenticama
lepršavih haljina
koje su tu, blizu
samo par stanica
sasvim nesvjesnih svojih sudbina
i njihove prisutnosti
u muškim snovima

Nerijetko
čujem kako bi
mnoge ruku predale
da miluju čvrste u stavu i čeljusti
da ih one pripitome za sebe
za svoju ćud i tijelo
a za savjest budućnosti, k'o mari

A opet
svi ti mladići i generali
žive čudno tim gradom
kao da ostavljaju taman toliko
od svojih nesigurnosti i odlučnosti
u misiji da ne budu šonje

A sada
kao da ovaj oronuo kampus nema šanse
biti autentičan i vičan u galeriji
kao da ga praktični problemi ispita
manjka ljubavi i šansi
lišavaju svake romantike
svega lijepog u vanjštini
univerzitetskog grada
ili prljavštini vojne čizme

Ili je potrebno samo priznati
da više nisam student
niti dječak u tijelu muškarca

Ukus je neprijatelj broj jedan

Od ukusa treba bježati
njega se treba stidjeti
njega treba odbaciti kao psa
njemu treba zatvoriti vrata stana

Ukus je kurva koja nas mami

On je naša projekcija i
neprekidni podrum naših ideja

Ukus je nadanje
za nečim što ne treba biti

Ukus nema ništa
sa sudbinom
niti sa pobjedom
a niti sa srećom

Treba slušati muziku
koja nije po ukusu
treba čitati knjige van ukusa
treba izbjegavati žene po ukusu
treba slušati ljude
koji nisu po Vašem ukusu
Ako ste zamislili đavola
on je sigurno po Vašem ukusu

Ako se borite protiv đavola u sebi
onda se borite protiv
svog istančanog
savršenog ukusa
koji nema mane
niti krive strane

Ukus uvijek zavarava
da ga poznaješ
u njega jedino vjeruješ
u sve ostalo sumnjaš

Može biti
da ti se ukus pričinjava
a to se samo đavao
oblači u ukus

Biti u ženskoj koži
jedan dan

Turpijati nokte
ili osjetiti
pripijene tajice
uz svoje tijelo

Biti svjestan nježnosti
svoje proporcije
sisa i prostora
koje sakrivaju

Osjećati tuđu patnju
vidjeti oči
jače od psa njuh

Kako je nositi
i roditi čovjeka

Oh, kako je biti
u koži ženskoj
bar jedan dan